Like_it_mater

nedjelja, 31.08.2008.

sve je super i sve je za 5

alaa...jebeno...u ponedjeljak su pocele pripreme za novu sezonu...ala...ubili nas...mislim još nas ubijaju jer još nije gotovo...hehe...1. dan samba+engleski...uuuu....prejebeno....doduse sve bolilo od treninga ali jbg...utorak...lele...kondicijski trening = trčanje na nasipu...zajebancija s ekipom je prešla sve granice dobili kaznu...hihuli....XP...ubiti svaki dan isto...a kupanje na kupi mislim ono vani hladno ko kuja a mi se kupamo...boli nas...zapravo sve živo...jucer sama sjebo ruku...tj. pepo je...al moju XD...kako me zapeo rukom...aj da je bar namjerno ili da je nogom što je bilo očitije da če se desiti....al...et....ipak smo to pepo i ja...loša kombinacija...ali pozitivna...:D....niš evo sad idem na još jedan u nizu bolesnih treninga...nea me doma od podne do ponoci...XD...

31.08.2008. u 15:03 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 20.08.2008.

You fooled me once...shame on you
You fooled me twice...shame on me

20.08.2008. u 00:59 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.08.2008.

problem je u meni...

još od malih nogu svi su oduvijek znali...i prijatelji i rodbina i liječnici...svi su oni znali za to...prije nekoliko godina saznao sam i ja...svi su mi oduvijek govorili svi su me oduvijek zajebavali svi su mi govorili razno razne uvrede na temelju toga...nisam ja kriv...nisam ja namjerno takav...nisam ja stanjio vlastite živce...nisam ja kriv što se nisam znao boriti protiv toga...što sam popuštao pod pritiskom...što sam puštao sve to da kulminira u meni...u mojoj glavi...ni sada...nakon 12 otkako se pojavio problem...nisam u potpunosti naučio kako to kontrolirati kako se boriti protiv toga...novi ljudi u mom životu to ne razumiju niti mogu jer im to nikad nisam niti spominjao...zato nekad moji postupci im nisu jasni...nisam ja kriv što imam ožiljke iz mladih dana...od malih nogu......scared for life.....no kroz sva ta sranja iza sebe...naučio sam kako se kontrolirati...iako to još nije to...vlastiti prag tolerancije sam dignuo do maksimale za svoju zrelost....ali živci su ipak ostali poput vlati trave...uza sve te pošalice i zajebancije na moj račun od ljudi kojima nije stalo do ničeg osim do sebe...dobio sam ozbiljan problem sa samopoštovanjem i samozadovoljstvom...oduvijek sam za sebe mislio kako sam manje vrijedan od njih svih....kako sam ja kriv za sve to...kako su oni svi bolji od mene…da jednostavno zaslužujem takav tretman…tada sam počeo puštati kosu jer je mi je to bio jedini tada poznat način da se sakrijem od njih…no otkako sam krenuo pohađati satove plesa tek tada se u meni desilo nešto…ni sam ne znam što…ali dobro da je…zapravo upoznao sam hrpu novih ljudi koji su me tada vidjeli po 1. put u životu…koji su me prihvatili i pružili mi dozu poštovanja…koji mi se nisu smijali kada nisam znao što je to valcer…što nisam znao čuti i prepoznati ritam pjesme…koji me nisu ismijavali kada bi zatražio pomoć…upoznao sam ljude koji su u meni vidjeli ono što sam zaboravio da postoji. Od tada sam se promijenio postao sam novi bolji čovjek…prestao sam se skrivati od ljudi...tada sam upoznao Mateju, ta osoba iz mene izvlači ono najbolje…ona me je naučila kako se smijati…na tome sam joj zahvalan i zbog toga ju volim i poštujem…i onda……..desilo se opet...... ljudi kojima sam vjerovao kojima sam se otvorio opet su me izdali…te sam zbog njih uspio sjebati sve ono dobro što je proizlazilo iz svega toga…posvađao sam se s onim ljudima koji su od mene napravili boljeg čovjeka i to sve zbog nekih budala koje toga nisu bile vrijedne…i život mi je opet postao onaj stari sjebani zapravo sada još i gori…završio sam sam i na ulici…škola, trening, turniri sve je ispaštalo zbog toga…onda sam opet utjehu našao u Mateji, njezine su me riječi smirile…i opet se je sve polako vraćalo na bolje…ali jedna stvar nije…to su oni isti živci koji su sada još i tanji…zato se pokušavam okružiti s ljudima koji me smiruju i koji zrače pozitivnom energijom…i našao sam ih…s njima provodim maksimalno moguće vremena jer pozitivno djeluju na mene…ne ismijavaju moje mane…možda jer ih nisu svjesni ili ne znam koji je razlog…no postoje ljudi koji opet u meni bude sve ono zlo i naopako…imam samo jedan strah i oni ga hrane…bježi bojim te se…bojim se samog sebe…tj. drugog sebe…napravio sam debeli štit oko svojih živaca koji može opstati samo ako sam okružen ljudima koji zrače tom nekom pozitivnom energijom…liječnici su potvrdili da je loše za mene da dolazi to tih situacija kada mi živci odlaze…jer svaki put kad puknu…ja gubim potpuni kontrolu nad sobom…postajem ta neka sila koje se bojim…i jednostavno…ne znam kako da to opišem…jer ne znam što se tad dešava…znam samo kasnije kakve su posljedice…a one su svaki put sve gore i gore…i toga me je strah…
svo to omaložavanje kroz odrastanje je u meni postiglo taj manjak samopoštovanja i samozadovoljstva koje me sada sprječava u svemu…najgore od svega je to što kad nađem osobu do koje mi je stalo…koja je vrijedna svega…koju bi mogao voljeti…taj manjak samopouzdanja me sprječava u tome…te griješim i tjeram tu osobu od sebe…nisam joj sposoban reći sve što želim jer mislim da…ne znam ni sam što mislim da će se desiti ako bi joj rekao sve to…bojim se da ne bude kao i sa svima kojim sam u životu vjerovao…da ne bi iskoristila to kako bi me povrijedila…
…jer jednostavno ne želim ponovo biti onaj „klinjo i živac koji se rasplače kad ga krivo pogledaš“

07.08.2008. u 01:14 • 63 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  kolovoz, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ppl allways telling me "Learn from your mistakes"
so let me...

još mi uvik 3 lucky broj

name: Elmas
surname: njecu ti reci :D
like: pivo,
vino, ples,
happy lampu,
starog i maČehu
i još jednu žensku osobu
(nadam se da zna),
Dragon ball, parkour